Dragi naš Nikola,
Cijelu svoju profesionalnu karijeru, svoju energiju, strast i ogromno znanja posvetio si željeznici. Vodio si i najkompleksnije projekte. Na željeznici Ti je radio i otac, a ona je Tvoju obitelj i dovela s hrvatskog juga - u Vinkovce.
U svakom stereotipu ima i istine. Oštrinu bridova hercegovačke ljudine od čovjeka ublažila je Slavonija u kojoj si rođen i odrastao. Ta sretna spona vidljiva je i u sportu, košarci, kao i klubu Lokomotiva Vinkovci, u kojem si do fakulteta uspješno igrao.
Gotovo cijeli svoj život proveo si u Zagrebu, ali si se uvijek vraćao svojim Vinkovcima i bio vezan na Hercegovinu. Takav, sa svim vrijednostima koje si nosio, bio si naravno i dragovoljac 91. i 92. - satnik artiljerac.
Takav, bio si naravno i osnivač HNS-a i glavni tajnik stranke u vrijeme Savke, koja je uz sebe željela imati čovjeka, kojeg je dobro i obiteljski poznavala, cijenila i voljela.
Na dužnosti glavnog tajnika bio si i kad sam preuzeo HNS, a bio si i osnivač Narodne stranke Reformisti, kao i član Predsjedništva Reformista od prvog dana. Stvarao si i vodio gradsku organizaciju Zagreba, a Tvoja Trešnjevka uvijek je bila primjer.
Rečeno je i ponovit ću da je danas prostor kojim se krećemo uglavnom popločen, tvrd, a često su takovi i odnosi među ljudima - umjetni i kruti. Nedostaje im prirodnosti, iskrenosti, empatije i altruizma. Upravo zato ljudi koji zrače toplinom ostavljaju poseban trag.
Ponekad uz tambure, Nikola je recitirao Jesenjina na ruskom, pokazujući i svoju ranjivost, a uvijek svoju duboku ljubav i privrženost kad je govorio o svojoj obitelji i s posebnim ponosom o svojoj djeci. Bio je čovjek koji je okupljao, čovjek kojeg su cijenili i voljeli, a on sam cijenio je i volio ljude.
Sve koji smo ga poznavali činio je boljim ljudima i u mislima sviju nas će i dalje živjeti naš prijatelj.
Iskrena sućut supruzi, djeci i cijeloj obitelji.