TEMELJNE PROGRAMSKE SMJERNICE REFORMISTA
UVOD
Za izlazak iz zatvorenog kruga zaostajanja, nesposobnosti, podilaženja javnosti bez obzira na ideološki predznak svih Vlada, spremnosti da se dugoročni interes zemlje podredi kratkoročnom interesu opstanka na vlasti, nužno je da izvršna vlast pokaže istovremeno i hrabrost i sposobnost u donošenju odluka o reformama i realizaciji projekata.
Već desetak godina postoji jasna slika o tome koje su osnovne reforme nužne, kao i koje bitne projekte treba realizirati. Nažalost, oba ideološka pola pokazuju samo sposobnost prikrivanja vlastitih nesposobnosti u vršenju izvršne vlasti na koju su izabrani ideološkim floskulama i otvaranjem tema prošlosti. Konstanta njihovog djelovanja i zajednički nazivnik je državni parazitizam. Model funkcioniranja države u kojem više od 50% BDP-a direktno ovisi o politici kao i egzistencija više od ¾ građana, neizbježno vodi u demagogiju i kupovanje glasova stalnim rastom duga uz istovremeni pad konkurentnosti i zaposlenosti u gospodarstvu. Čak ni trenutak povijesno niskih kamatnih stopa i otvaranje mogućnosti financiranja snažnog investicionog ciklusa s preko 70% sredstava iz europskih fondova (što je prosjek novih članica Europske unije) nije pomogao, jer je uteg kukavičluka i nesposobnosti izvršne vlasti prevelik. Nažalost, alternativa koju nudi drugi ideološki pol već jasno ukazuje na nastavak iste politike.
PROGRAMSKE SMJERNICE REFORMISTA SU:
1. DECENTRALIZACIJA DRŽAVE
Decentralizacija države na 7 regija, 5 poznatih, te Istra i Međimurje zbog svojeg snažnog regionalnog identiteta. Lokalna samouprava s okvirno 100 općina i gradova, s profesionalnim dužnosnicima uz smanjenje direktnih troškova, dodatno će doprinijeti brzini i jednostavnosti funkcioniranja izvršne vlasti.
Potrebno je ograničiti središnju Vladu koja bez stvarne kontrole i odgovornosti za rezultat raspolaže s više od 90 % ukupnih poreznih prihoda. Hrvatska je uz Grčku najcentraliziranija europska država
Prvi korak je pretvaranje decentraliziranih sredstava županija u izvorne prihode.
2. REFORMA JAVNE UPRAVE
Smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi u prvih 5 godina za 5 – 6 %, uz novo zapošljavanje od 2 – 3 %, rezultirat će kvalitetnijim odnosom prema poslu i stalnim poboljšanjem strukture.
Javni sustavi moraju biti postavljeni projektno, a ne procesno, s mogućnošću korištenja privatnog sektora i outsourcinga. Praćenje i mjerenje učinkovitosti i rezultata javne uprave nije moguće bez uspostave strateškog planiranja i proračuna.
3. REFORMA PRAVOSUĐA
Povjerenje građana u pravnu državu pretpostavka je njezinog funkcioniranja i razvoja. Činjenica da je hrvatsko pravosuđe po svojoj neuspješnosti i razini političkog utjecaja, nepotizma i korupcije u samom negativnom vrhu Europske unije, uočena je i u niz navrata podcrtana od strane europskih institucija, pa i investitora koji ne žele investiratiu zemlju u kojoj je pravna situacija nesigurna.
Stoga se zalažemo da Republika Hrvatska donese zakonodavni okvir kojim bi se, zadržavajući potpunu neovisnost sudske vlasti, na godišnjoj razini definirali kriteriji po kojima bi suci bili nagrađeni ili sankcionirani, uključujući i kriterije po kojima bi oni najlošiji prestali obnašati sudačku dužnost na bilo kojoj razini pravosudne vlasti.
4. OBRAZOVANJE
Obrazovanje je posebno važno jer jedini dio radne snage koji visoko kotira na europskom tržištu je visoko obrazovana (VSS) radna snaga. Za nas je od posebnog značaja da ti visoko obrazovani ljudi rade ovdje, u Hrvatskoj. Zalažemo se za koncept vaučera, odnosno da država financira studente dok redovno ispunjavaju svoje studentske obveze, ali njima treba dati pravo da sami biraju studij. Pri tome je jako važno da srednjoškolsko obrazovanje postane obvezno, što znači i besplatno, te da na njega nadogradimo sustav besplatnog prijevoza srednjoškolskih učenika, koji već postoji. Nadogradnju dakle imamo, ali nemamo bazu. Obrazovni sustav mora stvoriti temelj za stjecanje znanja i vještina s kojima mladi ljudi mogu sudjelovati na tržištu rada Hrvatske i EU.
Nedostatak strategije koja bi integrirala i povezala potrebe profesionalnih kadrova u gospodarstvu s produkcijom kvalificiranih profesionalaca i visokoobrazovanih stručnjaka u sustavu obrazovanja velika je kočnica razvoju Hrvatske. Posebno je važno razumjeti da je jedina stvarna garancija budućnosti zemlje u postindustrijskom društvu približavanje razini obrazovanja EU. Hrvatska ima 18,5 % ljudi s višom i visokom stručnom spremom, za razliku od EU s 30 % te SAD-a i Japana s 40 %.
5. POREZNI SUSTAV
Reformisti se zalažu za zaustavljanje socijalnog raslojavanja prijenosom poreznog opterećenja s rada na kapital, uz nužnu legalizaciju do sada nelegaliziranih objekata na području cijele Republike Hrvatske.
Zalažemo se i za Zakon o oporezivanju nasljedstva vrijednosti iznad 10 milijuna eura. Hrvatska je danas u europskom vrhu raslojenih društava.
6. UPRAVLJANJE JAVNIM TVRTKAMA
Reformisti se zalažu za izlazak politike iz državnih poduzeća i svođenje uloge države na definiranje strategije i stvaranje zakonskog okvira te praćenje rezultata kroz kontrolne točke prema austrijskom modelu državnog holdinga. Pritom se mandati menadžmenta ne bi smjeli poklapati s mandatima Vlade RH. Od 350 milijardi kuna bruto društvenog proizvoda, 131 milijarda kuna se odnosi na javne i državne tvrtke. Preko 50 % BDP-a direktno je pod utjecajem države, a i dodatni veliki dio BDP-a indirektno je pod utjecajem države.
7. UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM
Nužna je prodaja i privatizacija objekata, zemljišta i tvrtki bez strateškog značaja i što hitnije formiranje nekretninskog fonda na razini milijardu eura od nekretnina koje nisu u prodaji i koje se ne koriste. Nekretnine u vlasništvu države koje se mogu odmah upotrijebiti za kolateralne garancije bankama prelaze vrijednost od 5 milijardi eura. Obvezna je primjena JPP-a za društvenu infrastrukturu, a JPP vremenski limitiranu prodaju fondovima i razvojnim agencijama i koncesije u gospodarskim projektima države.
Vlada treba preuzeti financiranje hrvatske komponente svakog dobivenog projekta iz EU fondova do 25% , jer uz pokretanje gospodarstva i zapošljavanja, od toga direktnu korist ima državni proračun, a rizici ne prelaze prihod koji je realiziran već kroz naplatu PDV-a.
8. GOSPODARENJE OTPADOM
Potrebno je donijeti zakonski okvir kojim odgovornost za rješenje problema otpada preuzima država. Sadašnjim zakonskim rješenjem odgovornost je na jedinicama lokalne samouprave što onemogućava svako rješenje, jer krajnja točka sanacije predstavlja prosječno 800 000 stanovnika da bi bila optimalna. Činjenica da 92 % smeća rješavamo deponijima, dok je europski prosjek 40 %, dovoljno govori o neefikasnosti u povlačenju sredstava iz EU fondova za te namjene. Naime, Hrvatskoj je do 2020. godine na raspolaganju 4, 5 milijardi kuna.
9. POLJOPRIVREDA
Hrvatska je najlošija po navodnjavanim površinama u EU s 1 % u odnosu na EU prosjek 18 %. Projekte treba realizirati koordinirano s projektima u energetici i vodnom prometu i zaštiti od voda. Stoga, uz nužnu prethodnu komasaciju, hitno je donošenje programa navodnjavanja.
10. ENERGETIKA
Potrebno je realizirati projekte u energetici koji stoje ili se od njih odustaje samo kao posljedica straha od odgovornosti za odluke, čak i kada postoje dozvole i osigurana sredstva na računu. Istovremeno, dok je Hrvatska drugi najveći uvoznik električne energije na svijetu, 50 % svog hidro potencijala ne koristi jer iz različitih razloga ne realizira projekte pa čak ni one koji su potencijalno najveći korisnici EU fondova, a izuzetno su značajni energetski, urbanistički, prometno i kao zaštita od poplava. Jedan od takvih projekata je i Zagreb na Savi.